Burovski
Priča
Od pradede do dede, od dede do tate — a od mene do moje dece.
Pradeda
Deda
Tata
Ja
Deca
Pradeda ju je pravio na svoj način. Deda i tata su je pravili isto, ne menjajući ništa. Meni je ostao isti posao — i obaveza da je svojoj deci predam onakvu kakvu sam je primio.
Porodica Burovski
Mnoge kuće u Maleševiji imaju svoju rakiju i svoju priču o njoj. Ovo je naša.
Recept niko nije zapisao. Prenošen je onako kako se prenose najvažnije stvari u jednoj kući — gledanjem, ponavljanjem, godinama.
Dugo je to bila rakija za svoje. Za sto kod kuće, za gosta koji uđe na vrata, za zimske večeri.
Sada ista rakija postoji i van kuće. Recept je ostao isti. I selo je isto — Rusinovo, kraj Berova. Promenilo se samo to što mogu da je probaju i ljudi koji nikad nisu seli za naš sto.
Zato nasleđe nije u starim predmetima, niti u velikim rečima. Ono je u redu po kome se radi — i u tome što se taj red ne menja.
Osnivač
Martin Burovski.
Kad je flaša prvi put dobila prezime, potpisao ju je Martin Burovski. Do tada je rakija bila iz kuće. Od tada na njoj stoji i njegovo ime.
Recept je primio gotov i nije ga menjao. Njegov posao je da ga čuva istim — i da za njega odgovara.
On rakiju nosi ljudima koji nikad nisu seli za porodični sto.
Mesto
Prva reč.
Maleševija nije kulisa ove priče, nego njena prva reč. Odavde je porodica, odavde je recept, odavde je i ime MALEŠEVEC.
Kad jedna flaša stigne negde daleko, sa njom putuje i Rusinovo.
Zanat
Kako su je pravili pradedovi.
Ne iz nostalgije, nego zato što taj način radi: svaki korak se pravi kad mu je vreme, a ne kad je zgodnije.
Vreme
Godine pišu razliku.
DOMAŠNA i MALEŠEVEC polaze od istog recepta i istih buradi. Ono što ih deli nije tajni sastojak, nego pet godina duže u hrastu.
Čaša
Priča se završava za stolom.
Ne u vitrini i ne na polici. Rakija koja je čekala toliko godina zaslužuje da se otvori — sa ljudima koji vole da sede duže.
Upoznajte sve tri